U okrilju Banjaluke
U okrilju Banjaluke, na mjestu gdje su nicale prve stambene jedinice, na dohvat ruke, nalaze se prirodna liječilišta. Plaža na kojoj se topla voda izvora miješa sa hladnom rijekom Vrbas, smještena je na oko pet kilometara od urbanog centra grada, u podnožju popularnog izletišta Banj brdo, na samom izlazu iz kotline. Na plaži Vrućici, koja je po regulacionom planu proglašena botaničkim vrtom zbog „viline vlasi,“ nalazi se pet banja, od kojih su tri proglašene nacionalnim spomenicima, banja Direklija, Kraljičina banja i mjesto i ostaci banje Šugavice te najstarija kuća i banja Šeranić, izgrađena 1580 godine. Riječ je o vodama koje sadrže najljekovitija svojstva na prostoru Balkanskog poluostrva.
Plaža „Vrućica“ na obali rijeke Vrbas, koja se nalazi u naselju Srpske Toplice, nekadašnjem Gornjem Šeheru, u proljetnjim, ljetnjim ali i zimskim danima zbog niza termomineralnih izvora omiljena je destinacija velikog broja Banjalučana i stranih turista. Mnogi smatraju da je Banjaluka upravo dobila ime zbog velikog broja termalnih izvora koja su, predanja kažu, potekla iz vulkanskog grotla koje još miruje na 420 metara nadmorske visine , danasnjeg Banj brda popularnog izletišta Banjalučana.
Naselje Srpske Toplice/Gornji Šeher, inače predstavlja najstariju gradsku četvrt i bilježi u svom ekološkom kalendaru samodrživi botanički vrt u kojem je stanište našla endemična biljka „vilina vlas“. Najstarija stambena jedinica „Kuća Šeranića“, datira od 1580. godine.,a zanimljiva je po tome što se u samom središtu kuće nalazi izvor termalne, sumporne i tople vode. Prema pisanim tragovima „Šeranića banja“ zvanično je puštena u rad 1878. godine, a intenzivno je korištena za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i SFRJ. Prvi tragovi o termalnim vodama naziru se zapisima starih Rimljana, a u mnogim putopisima, koji datiraju iz 17. i 18. vijeka, pominju se i termalna kupatila izgrađena u neposrednoj blizini rijeke Vrbas u Banjaluci. Gotovo svaka kuća u naselju nekad zvanom „ilidža“ posjedovalo je kupatilo s termalnom toplom vodom koja je dolazila iz utrobe zemlje. Danas je slika nešto drugačija mada mnoga domaćistva u vlastitim domovima koriste termalnu vodu za svoje potrebe. Prema istraživanjima koja su rađena sredinom prošlog vijeka, od strane Islanđana, Izraelaca, Slovenaca i Holanđana, riječ je o vodama koje sadrže najljekovitija svojstva na prostoru Balkanskog poluostrva, a koriste se za liječenje očnih, srčanih i nervnih oboljenja, te reume i kožnih bolesti. Geotermalni izvori imaju temperaturu od 30 do 36 stepeni + C. Najpopularnija gradska banja je “Direklija” koja je dobila ime po kamenom rimskom “direku” odnosno stubu koji je služio kao putokaz (miljokaz). Smještena je u stijeni i izgleda kao pećina što predstavlja pravu atrakciju. “Kraljičina banja – ilidža” koja je ime dobila po legendi da su se u njoj kupale kraljice, potom ljekoviti izvor “Šugavica”. Pored Banjalučana, banjska lječilišta pohode i turisti koji, raspolažu informacijama koje su pronašli u arhivama turističkih svesaka štampanih početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Veliki broj turista iz Njemačke često posjete Turističku organizaciju gdje podjele iskustva koja su imali koristeći termalnu vodu. Gotovo svake godine se vraćaju u Banjaluku.
Otrgnuto od zaborava
Nekolicina građana pokrenula inicijativu za sprječavanje propadanja kulturno-istorijskog i prirodnog bogatstava s ciljem, da se banje osposobe i budu funkcionalne. Zahvaljujući grupi entuzijasta, jednim dijelom pomognuti od strane Turističke organizacije grada Banja Luka i Gradske uprave, banjalučki termalni izvori i banje, spašene su od sigurnog propadanja i zaborava. Udruženja građana ekološki orjentisano već niz godina vodi brigu o ovom području i o više od desetak banja, različitih ljekovitih svojstava. Članovi udruženja uređuju izvore, odnose smeće, betoniraju prilaze sve s ciljem da ovo jednoga dana postane turističko-botanička oaza zdravlja i ljepote. Plan da posjetiocima bude obezbijeđeno banjanje u ljekovitoj vodi, ali i stručni ljudi, fizioterapeuti, kako bi se iskoristilo jedinstveno besplatno lječilište neće biti uskoro realizovan. Projekat kojim je planirano uređenje i iskorišćavanje potencijala termalnih izvora i banja grada, miruje dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi. Kako stvari sada stoje nije se počelo rješavati pitanje vlasništva pa tako ostaje kočićevska dilema „jel’ carska, jel’ spahijska ili je Davidova…” Za sada svi mogu da koriste tu banju, i za sve je besplatna.
Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa
Graditeljska cjelina – Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru, proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Čine je mjesto i ostaci Ebinog hauza, Maslin hauz, banja u sastavu kuće Bisere Šeranić, tri banje sa termalnom vodom u kući Demirovića, Osmančevića banja, mjesto i ostaci banje Žbana, banja Direklija u stijeni uz obalu Vrbasa, mjesto i ostaci banje Šugavica, kao i banja Ilidža (Kraljičina Ilidža ili Trokića vrelo) uz obalu Vrbasa.
Branka Branković